Zastava Bosne i Hercegovine

NACRT ZAKONA O TRGOVAČKIM PRAKSAMA - Tekst propisa


I UVODNE ODREDBE

Predmet

Član 1.

U cilju zaštite načela ravnopravnosti ugovornih strana ovim zakonom se uređuju trgovačke prakse, prava i obaveze kupca i snabdevača poljoprivrednih, prehrambenih i proizvoda od naročitog značaja za snabdevanje tržišta, inspekcijski nadzor, ovlašćenje ministarstva nadležnog za poslove trgovine, kao i ovlašćenja Komisije za zaštitu konkurencije, opšti uslovi, pravila, mere i postupak koji sprovodi Komisija za zaštitu konkurencije radi utvrđivanja nepoštene trgovačke prakse.

Primena ovog zakona i odnos prema drugim zakonima

Član 2.

Ovaj zakon se neposredno primenjuje na odnose između snabdevača i kupca koji obavlja trgovinu na teritoriji Republike Srbije, i to:

1)         poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima, kao i

2)         proizvodima od naročitog značaja za snabdevanje tržišta.

Poljoprivredni i prehrambeni proizvodi su proizvodi koji su nastali kao rezultat proizvodnje, obrađivanja ili uzgoja, uključujući žetvu, berbu ili ubiranje plodova, mužu i uzgoj životinja pre klanja, kao i lov, ribolov te sakupljanje divljih plodova i biljaka, kao i proizvodi koji nastaju preradom neprerađenih poljoprivrednih proizvoda.

Pod poljoprivrednim i prehrambenim proizvodima smatraju se i kvarljivi poljoprivredni i prehrambeni proizvodi, odnosno proizvodi koji zbog svoje prirode ili faze prerade u kojoj se nalaze postaju neodgovarajući za prodaju u roku do 30 dana nakon berbe, proizvodnje ili prerade.

Proizvod od naročitog značaja za snabdevanje tržišta u smislu ovog propisa je:

1)         proizvodi od naročitog značaja za snabdevanje potrošača, i to: kućna hemija, papirna i kuhinjska galanterija, lična higijena i kozmetika i pelene; i

2)         proizvodi od naročitog značaja za poljoprivrednu proizvodnju, i to: sredstva za ishranu i zaštitu bilja i oplemenjivači zemljišta.

Ovaj zakon se primenjuje bez obzira na to kojim se propisom uređuje ugovaranje između pravnih lica ili izabranog prava u ugovoru između kupaca i snabdevača.

Primena odredaba drugih propisa ne isključuje niti ograničava neposrednu primenu odredaba ovog zakona.

Ovaj zakon ne primenjuje se za plaćanja javnih subjekata koji pružaju zdravstvenu zaštitu i javnih subjekata koji su u sistemu predškolskog, osnovnog, srednjeg i visokog obrazovanja i vaspitanja, kazneno-popravnih ustanova, vaspitno-popravnih ustanova, ustanove socijalne zaštite (prihvatilišta, ustanove za zaštitu dece i odojčadi i dr.).

Ovaj zakon ne utiče na primenu odredaba zakona kojim se uređuju elektronsko fakturisanje, odredbe zakona kojim se uređuju obračunavanje i plaćanje poreza na dodatu vrednost i podzakonskih akata usvojenih na osnovu tog zakona, kao ni na primenu odredaba zakona kojim se uređuje računovodstvo u delu odredaba kojim se uređuje računovodstvena isprava.

Vlada bliže određuje listu proizvoda iz stava 1. ovog člana.

II ZABRANA NEODREĐENIH ILI USLOVNIH UGOVORNIH ODREDBI

Član 3.

Ugovor između kupca i snabdevača zaključuje se u pisanoj formi pre isporuke proizvoda koji su predmet ovog zakona.

Izuzetno od stava 1. ovog zakona, pisani ugovor nije potreban ako snabdevač poljoprivrednih proizvoda prihvati opšte uslove poslovanja kupca na otkupnom mestu odnosno van otkupnog mesta.

Zabranjena je upotreba neodređenih ili uslovnih formulacija u ugovoru kojima se ostavlja diskreciono pravo jednoj strani da naknadno utvrđuje konačnu finansijsku obavezu a naročito formulacije koje:

1)         koriste relativne ili neodređene izraze, sa otvorenim maksimumom i minimumom,

2)         upućuju na kasnije odluke, kriterijume ili buduće akte koji nisu sastavni, nedvosmisleni i objektivno proverivi deo ugovora,

3)         uslovljavaju obavezu ispunjenjem neodređenih, subjektivnih ili nemerljivih kriterijumima,

Transparentnost i odredivost postoji ako je pogodnost, naknada, novčana kazna:

1)         jasno i nedvosmisleno određena,

2)         definisana u fiksnom procentu ili apsolutnom novčanom iznosu po jedinici mere,

3)         merljiva i objektivno proverljiva,

4)         određena primenom metodologije obračuna koja je unapred utvrđena i ne može se jednostrano menjati tokom trajanja ugovora.

Ugovorne strane dužne su da izdaju računovodstvenu ispravu za svaku pruženu uslugu, koja shodno propisu o elektronskom fakturisanju, u delu o vrsti i količini isporučenih dobara ili vrsti i obimu usluga, sadrži odredivu (jasnu i nedvosmislenu):

1)         pogodnost, naknadu i novčanu kaznu iz stava 4. tačka 1) ovog člana (svrha plaćanja),

2)         jasan pravni osnov iz ugovora.

Kupac koji vrši avansno plaćanje za budući rod poljoprivrednih proizvoda, dužan je da izda dostavnicu koja sadrži jasnu i nedvosmislenu vrednost tog avansa.

Ova obaveza važi bez obzira na to da li je avans dat u novčanom obliku ili u naturi (npr. kroz repromaterijal - semenska roba, sredstva za zaštitu bilja, đubrivo ili gorivo), pri čemu se vrednost avansa u naturi iskazuje u novčanom ekvivalentu prema fer tržišnoj vrednosti u trenutku davanja.

III NEPOŠTENE TRGOVAČKE PRAKSE

Nepoštene trgovačke prakse

Član 4.

Nepoštene trgovačke prakse su prakse koje zbog izražene neravnoteže pregovaračke moći između snabdevača i kupaca, jednostranim nametanjem i postupanjem:

1)         odstupaju od dobrih poslovnih običaja, protivno načelu savesnosti i poštenja,

2)         neopravdano i nesrazmerno prenosi ekonomski rizik sa jednog trgovinskog partnera na drugog,

3)         uspostavljaju značajnu neravnotežu prava i obaveza na štetu jednog trgovinskog partnera,

4)         omogućavaju druge nesrazmernosti u postupanju između snabdevača i kupaca.

Kupac koji ne dokaže drugačije, ima značajnu pregovaračku moć u smislu stava 2. ovog člana ako:

1)         ukupan godišnji prihod snabdevača nije veći od 2.000.000 evra, a godišnji prihod kupca je veći od 2.000.000 evra;

2)         ukupan godišnji prihod snabdevača između 2.000.000 evra i 10.000.000 evra, a godišnji prihod kupca je veći od 10.000.000 evra;

3)         ukupan godišnji prihod snabdevača veći od 10.000.000 evra, ali nije veći od 50.000.000 evra, a godišnji prihod kupca je veći od 50.000.000 evra;

4)         ukupan godišnji prihod snabdevača a je između 50.000.000 evra i 150.000.000 evra, a godišnji prihod kupca je veći od 150.000.000 evra;

5)         godišnji prihod snabdevača je između 150.000.000 evra i 350.000.000 evra, a godišnji prihod kupca veći od 350.000.000 evra,

Značajna pregovaračka moć kupca postoji i u drugim situacijama u kojima snabdevač učini verovatnim postojanje takve moći.

Godišnji prihod u smislu ovog zakona utvrđuje se u visini ukupnog godišnjeg prihoda pre oporezivanja i obuhvata poslovne, finansijske i ostale prihode u obračunskoj godini koja prethodi godini u kojoj je pokrenut postupak, ostvaren u Republici Srbiji, pri čemu se neće računati prihod koji povezani učesnici na tržištu ostvare u međusobnoj razmeni.

Ukupan godišnji prihod za oblike udruživanja učesnika na tržištu, utvrđuje se na osnovu zbira ukupnih godišnjih prihoda udruženih učesnika.

Ako zbog prirode delatnosti koju obavlja učesnik na tržištu, odnosno ako se ostvaruje prihod od više različitih delatnosti, koje nisu međusobno komplementarne, ili prihod nije moguće utvrditi, ili su podaci na osnovu kojih se on utvrđuje nepotpuni ili nepouzdani, Komisija za zaštitu konkurencije (u daljem tekstu: Komisija) će taj prihod utvrditi na osnovu raspoloživih podataka i/ili drugih podataka i informacija koje smatra relevantnim i odgovarajućim u konkretnom postupku.

Nepoštena trgovačka praksa može se javiti pre, u toku ili nakon završene prodaje konkretnog proizvoda, bez obzira da li postoji pisani ugovor.

Komisija uputstvom bliže određuje pojam značajne pregovaračke moći.

Zabrana nepoštenih trgovačkih praksi

Član 5.

Nepoštena trgovačka praksa, u smislu ovog propisa, može biti apsolutno zabranjena ili uslovno zabranjena ako kupac ne dokaže drugačije.

Komisija donosi uputstvo kojim se bliže određuju nepoštene trgovačke prakse iz ovog zakona.

Nepoštene trgovačke prakse koje su uvek zabranjene (Crna lista)

Član 6.

Nepoštene trgovačke prakse iz ovog člana su uvek zabranjene bez obzira na okolnosti pojedinačnog slučaja, postojanje sporazuma ili bilo kakav komercijalni opravdan razlog, a naročito:

1)         ugovaranje plaćanja ili plaćanje snabdevaču za isporučene kvarljive poljoprivredne i prehrambene proizvode u roku dužem od 30 dana od dana isteka perioda isporuke ili dana izdavanja računovodstvene isprave, u zavisnosti od toga koji od ova dva roka nastupi kasnije;

2)         ugovaranje ili plaćanje snabdevaču za ostale poljoprivredne i prehrambene proizvode roku dužem od 60 dana nakon isteka perioda isporuke odnosno nakon datuma izdavanja računovodstvene isprave, u zavisnosti od toga koji od navedenih rokova nastupa kasnije;

3)         otkazivanje u celosti naručene kvarljive poljoprivredne i prehrambene proizvode u roku kraćem od 30 dana od dana ugovorene isporuke, odnosno u roku u kom nije razumno očekivati da snabdevač može pronaći drugi način stavljanja na tržište ili upotrebe tih proizvoda;

4)         jednostrano menjanje odredbe ugovora sa snabdevačem a naročito odredbe koje se odnose na trajanje ugovora, rok, način, učestalost, mesto i vreme isporuke, i količinu ugovorenih proizvoda i standarde kvaliteta, način plaćanja i cenu;

5)         zahtevanje od snabdevača da plati za propast ili gubitak poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, koji se desio u prostorijama kupca ili nakon prenosa vlasništva na kupca, ako do takve propasti ili gubitka nije došlo usled nemara odnosno krivicom snabdevača;

6)         odbijanje da u pisanom obliku potvrdi dogovorene uslove a snabdevač je zatražio pisanu potvrdu;

7)         zahtevanje od snabdevača naknadu troškova postupanja po reklamacijama potrošača, ako za uzrok reklamacije nije odgovoran snabdevač;

8)         zahtevanje, ugovaranje, naplaćivanje snabdevaču naknade ili zahtevanje isporuke robe usled proširenja ili preuređenja prodajne mreže kupca;

9)         naplata snabdevaču troškova dodatne kontrole kvaliteta poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a kojom je utvrđeno da proizvod snabdevača zadovoljava ugovoreni kvalitet,

10)       uslovljavanje snabdevača dostavljanjem instrumenta osiguranja za preuzeti repromaterijal a da kupac nema obavezu izdavanja osiguranja za preuzete a neplaćene poljoprivredne i prehrambene proizvode.

Izuzetno, stav 1. tačka 6) se ne primenjuje kada ugovor o snabdevanju obuhvata proizvode koje treba da isporuči član zadruge ili organizacije proizvođača čiji je snabdevač član, pod uslovom da statut te organizacije proizvođača ili akti i odluke iz njega izvedeni sadrže odredbe sličnog dejstva kao ugovor.

Uslovno zabranjene nepoštene trgovačke prakse (Siva lista)

Član 7.

Ako se ne dokaže drugačije, nepoštene trgovačke prakse postoje ako kupac od snabdevača zahteva ili naplaćuje naknadu za:

1)         vraćanje ili uklanjanje neprodatih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ili proizvoda kojima je istekao rok upotrebe, osim ako je reč o poljoprivrednom i prehrambenom proizvodu koji snabdevaču prvi put isporučuje kupcu ili o proizvodu za koji snabdevač traži prodaju od strane kupca, a unapred je pisanim putem upozoren od kupca da zbog slabog obrta ili kvarljivosti može doći do isteka roka upotrebe;

2)         skladištenje, izlaganje, ulistavanje u ponudu ili stavljanje na tržište, osim ako je snabdevač zatražio tu uslugu od kupca ili trećeg lica i ako je naknada zasnovana na objektivnim i razumnim, unapred utvrđenim kriterijumima;

3)         sprovođenje prodajnih podsticaja koje je kupac pokrenuo, osim ako je snabdevač zahtevao sprovođenje prodajnih podsticaja, a kupac je pre sprovođenja naveo period trajanja podsticaja i naveo količinu proizvoda koju može prodati po umanjenoj ceni;

4)         oglašavanje i promotivne aktivnosti koje sprovodi kupac, osim ako je snabdevač zahtevao oglašavanje i promotivne aktivnosti i ako je naknada zasnovana na objektivnim i razumnim, unapred utvrđenim kriterijumima;

5)         podatke o prodaji njegovih proizvoda, osim ako je snabdevač zatražio podatke o prodaji i ako je naknada zasnovana na objektivnim i razumnim, unapred utvrđenim kriterijumima;

6)         novčane ili druge kazne izrečene kupcu od strane nadležnog organa, osim ako su kazne direktna posledica nedostataka proizvoda za koje je odgovoran snabdevač u skladu sa zakonom;

7)         troškove osoblja za opremanje, uređenje ili održavanje prostora na kojima se prodaju njegovi proizvodi, osim ako je snabdevač zatražio tu uslugu i ako je naknada zasnovana na objektivnim i razumnim, unapred utvrđenim kriterijumima,

8)         značajno smanjivanje narudžbine, bez prethodne pisane najave snabdevaču u roku koji ne može biti kraći od 30 dana, osim ako kupac dokaže da ne postoji tražnja za određenim proizvodom u obimu koji je ugovoren,

9)         umanjenje količine kvarljive robe, osim, u slučaju promene nabavne cene od 10% ili više, trgovac može otkazati porudžbinu najkasnije do 15 dana pre isporuke

Pored praksi iz stava 1. ovog člana, nepoštenim se smatraju sledeće prakse ako kupac ne dokaže drugačije:

1)         otkazivanje ugovora sa snabdevačem bez ostavljanja roka od 30 dana, osim ako kupac raskida ugovor zbog neispunjenja ugovorenih obaveza i/ili razloga koje je snabdevač skrivio;

2)         zahtevanje, ugovaranje ili naplaćivanje snabdevaču naknade za umanjeni promet, osim usled odgovornosti za neispunjavanje ugovorenih količina

3)         uslovljavanje snabdevača plaćanjem u obliku koji nije novčani (kompenzacija),

4)         uslovljavanje snabdevača dodatnim bonusima u toku sprovođenja ugovorne obaveze.

Prakse iz ovog člana nisu zabranjene ako su na osnovu objektivne i razumne procene svih relevantnih okolnosti, jasno, nedvosmisleno i unapred pismeno dogovorene između trgovinskih partnera u posebnom sporazumu ili aneksu ugovora.

Pod dogovorom iz stava 2. ne podrazumeva se klauzula u standardnim opštim uslovima poslovanja ili drugi način jednostranog nametanja prihvata ponude zbog značajne neravnoteže pregovaračke moći.

Za svaku naknadu iz st. 1. tač. 2), 3), 4), 5) i 7), kupac je dužan, na pismeni zahtev snabdevača, da mu dostavi pisanu procenu naknade po jedinici proizvoda ili ukupno, pre nego što naknada bude naplaćena.

Zabrana komercijalne odmazde

Član 8.

Zabranjena je svaka komercijalna odmazda ili pretnja odmazdom kupca upućena prema snabdevaču koji koristi svoja ugovorena prava, a naročito ako se odnosi na:

1)         uklanjanje proizvoda snabdevača iz ponude kupca (izlistavanje);

2)         smanjenje naručene količine ili učestalosti porudžbina;

3)         obustava ili ograničenje pružanja usluga koje kupac inače pruža snabdevaču u okviru poslovnog odnosa, kao što su usluge marketinga, promocije ili istaknutog izlaganja proizvoda,

4)         drugi oblici odmazde.

Odmazda iz stava 1. ovog člana smatra se posebno teškom nepoštenom trgovačkom praksom.

III NADLEŽNOST KOMISIJE ZA ZAŠTITU KONKURENCIJE

Komisija za zaštitu konkurencije

Član 9.

Komisija je samostalna i nezavisna organizacija koja vrši javna ovlašćenja u skladu sa ovim zakonom.

Pravni položaj i rad Komisije propisani su zakonom kojim je uređena zaštita konkurencije, ako ovim propisom nije drugačije određeno.

Komisija je u skladu sa ovim zakonom nadležna je da:

1)         rešava o pravima i obavezama učesnika u lancu snabdevanja proizvodima u skladu sa ovim zakonom;

2)         određuje upravne mere u skladu sa ovim zakonom;

3)         donosi podzakonska akta za sprovođenje ovog zakona;

4)         daje mišljenje nadležnim organima na predloge propisa, kao i na važeće propise koji imaju ili mogu imati uticaj na primenu ovog zakona;

5)         ostvaruje međunarodnu saradnju u oblasti sprečavanja nepoštenih trgovačkih praksi;

6)         sarađuje sa državnim organima, organima teritorijalne autonomije i lokalne samouprave, radi obezbeđivanja uslova za primenu ovog zakona i drugih propisa kojima se uređuju pitanja od značaja za sprečavanje nepoštenih trgovačkih praksi;

7)         izrađuje godišnji izveštaj o nepoštenim trgovačkim praksama;

8)         preduzima aktivnosti na razvijanju svesti o potrebi sprečavanja nepoštenih trgovačkih praksi;

9)         organizuje, preduzima i kontroliše sprovođenje mera u skladu sa ovim zakonom;

10)       vodi evidenciju o kupcima za koje je utvrđeno da su nametali nepoštene trgovačke prakse;

11)       objavljuje na svojoj internet stranici akta koja donosi u ispitnom postupku, godišnji izveštaj o nepoštenim trgovačkim praksama, kao i druge podatke za koje oceni da su od značaja za primenu ovog zakona;

12)       obavlja i druge poslove u skladu sa ovim zakonom.

Poslove iz stava 3. tač. 1), 2), 3), 4), 5) i 6) ovog člana, Komisija obavlja kao poverene poslove.

Član 10.

Komisija obrazuje posebnu organizacionu jedinicu koji obavlja poslove vođenja postupka utvrđivanja nepoštene trgovačke prakse.

Organizaciona jedinica iz stava 1. ovog člana predstavlja sastavni deo stručne službe u smislu propisa o zaštiti konkurencije.

Na zaposlene u sektoru iz stava 1. ovog člana shodno se primenjuju odredbe propisa o zaštiti konkurencije.

Obaveza čuvanja podataka

Član 11.

Predsedniku Komisije, članu Saveta i zaposlenom u Komisiji, zabranjeno je da tokom trajanja mandata, odnosno radnog angažovanja, kao i u periodu od 3 godina nakon prestanka mandata odnosno rada u Komisiji, otkriva trećim licima podatke koje je saznao u toku obavljanja funkcije, odnosno tokom trajanja radnog odnosa u Komisiji.

Izuzeće

Član 12.

Pored razloga navedenih u propisu kojim se uređuje upravni postupak, predsednik Komisije, član Saveta i zaposleni u stručnoj službi izuzeće se od odlučivanja, odnosno postupanja u predmetu, ukoliko su bili zaposleni ili obavljali funkciju direktora, člana ili predsednika upravnog ili nadzornog odbora, drugog zastupnika, prokuriste ili punomoćnika stranke u postupku, ili u smislu ovog zakona sa njom povezanog učesnika na tržištu, u periodu od pet godina pre pokretanja postupka.

Predsednik i član Saveta, odmah po saznanju za postojanje razloga za izuzeće iz stava 1. ovog člana, o tome obaveštava Savet, a zaposleni u stručnoj službi sekretara Komisije.

O izuzeću predsednika Komisije i člana Saveta odlučuje Savet, a o izuzeću zaposlenog u stručnoj službi predsednik Komisije.

IV POSTUPAK PRED KOMISIJOM

Primena pravila

Član 13.

Na postupak pred Komisijom primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje opšti upravni postupak, osim ako ovim zakonom nije drugačije propisano.

1.         Stranka u postupku i položaj zainteresovanog lica

Stranka u postupku

Član 14

Stranka u postupku pred Komisijom je lice koje poseduje značajnu pregovaračku moć a protiv koga je pokrenut ispitni postupak.

Zainteresovana i treća lica u smislu ovog propisa nemaju svojstvo stranke u postupku.

Položaj zainteresovanog lica

Član 15.

Zainteresovano lice u smislu ovog zakona je snabdevač koji se nalazio u poslovnom odnosu sa kupcem koji je nametnuo nepoštenu trgovačku praksu koja je predmet postupka.

Zainteresovano lice ima pravo da se izjašnjava o činjenicama ili okolnostima koje su predmet utvrđivanja u postupku, da dostavlja dokaze, kao i da se izjašnjava na zahteve koja joj Komisija uputi u toku postupka.

Zainteresovano lice ima pravo na obaveštavanje o toku postupka i pravo na razgledanje spisa u skladu sa pravilima opšteg upravnog postupka, bez dokazivanja pravnog interesa.

Zahtev za razgledanje spisa, kao i zahtev za obaveštavanje o toku postupka, podnosi se isključivo u pisanom obliku.

Komisija je dužna da u roku od osam dana od prijema zahteva iz stava 4. ovog člana, obavesti zainteresovano lice.

Zainteresovanom licu je dozvoljeno da u postupku u kome je potrebno stručno poznavanje upravne stvari dovede stručno lice koje joj daje objašnjenja i savete (stručni pomagač).

2. Informisanje o toku postupka

Pravo trećih lica na informisanje o postupku

Član 16.

Podnosioci inicijative, davaoci informacija i ostala lica (u daljem tekstu: treća lica) koja nemaju položaj zainteresovanog licu, koja dokažu svoj pravni interes za praćenje postupka, imaju pravo da budu obaveštavani o toku postupka, o čemu se podnosi zahtev Komisiji.

O opravdanosti zahteva iz stava 1. ovog člana odlučuje ovlašćeno službeno lice, zaključkom protiv kog nije dozvoljena žalba

Ovlašćeno službeno lice dužno je da dostavi osnovne informacije o toku postupka, osim onih informacija koje mogu uticati na dalji tok postupka.

Odstupanje od prava na uvid u spise i obaveštavanja o postupku

Član 17.

Stranka u postupku, zainteresovano i treće lice u smislu ovog propisa, ne mogu razgledati i kopirati zapisnik o većanju i glasanju, službene beleške i nacrte i predloge odluka, spise označene kao poverljive, kao ni zaštićene podatke u skladu sa ovim zakonom.

3. Dokazivanje

Dokazivanje činjenica

Član 18.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane predlaže ovlašteno službeno lice a odlučuje Savet po svom uverenju, na osnovu savesne i brižljive ocene svakog dokaza posebno, i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu celokupnog postupka.

Izjava zainteresovanog lica iz člana 15. ovog zakona ima dokaznu vrednost.

Savet može da odluči na osnovu činjenica koje nisu potpuno utvrđene ili koje se dokazima samo posredno utvrđuju (činjenice koje su učinjene verovatnim).

Teret dokazivanja

Član 19.

Komisija snosi teret dokazivanja u postupcima utvrđivanja nepoštene trgovačke prakse iz člana 6. i 8. ovog zakona.

Stranka u postupku snosi teret dokazivanja u postupcima utvrđivanja nepoštene trgovačke prakse iz člana 6. ovog zakona.

4. Podnošenje inicijative i uzbunjivanje

Inicijativa

Član 20.

Inicijativu za pokretanje postupka iz podnosi svako pravno ili fizičko lice, organi državne uprave, lokalne samouprave i teritorijalne autonomije, organizacija kojoj su poverena javna ovlašćenja, oblik udruživanja učesnika na tržištu, udruženje potrošača, učesnici na tržištu i ostala lica koja imaju saznanja o nepoštenim trgovačkim praksama.

Inicijativa se podnosi pisanim podneskom, a izuzetno može podneti i usmeno izjavom datom na zapisnik u službenim prostorijama Komisije.

Sadržina inicijative

Član 21.

Inicijativa iz člana 20. ovog zakona naročito sadrži:

1)         naziv i sedište podnosioca inicijative, odnosno ime, prezime i prebivalište, ako je podnosilac inicijative fizičko lice;

2)         podatke na osnovu kojih se može nedvosmisleno i jasno odrediti protiv koga se podnosi inicijativa;

3)         opis radnje, činjeničnog stanja ili prakse koja predstavlja razlog podnošenja inicijative, odnosno kojom je izvršena nepoštena trgovačka praksa;

4)         isprave, dokumente i druge dokaze kojima podnosilac inicijative raspolaže, a kojima se potkrepljuju navodi iz tačke 3) ovog stava;

5)         izjašnjenje podnosioca o postojanju i lokaciji drugih dokaza kojima podnosilac inicijative ne raspolaže.

Anonimni podnesci, bez obzira na njihov sadržaj, neće se smatrati inicijativom u smislu stava 1. ovog člana, već ih Komisija koristi kao izvor informacija i podataka na osnovu kojih sprovodi aktivnosti po sopstvenoj inicijativi.

Inicijativa može sadržati i druge podatke kojima raspolaže podnosilac inicijative, a koji mogu biti relevantni za dalje postupanje Komisije, kao što su: osnovne podatke o tržištu na kome je došlo do nepoštenim poslovne prakse, podatke o učesnicima na relevantnom tržištu i njihovim tržišnim udelima, opis uobičajene komercijalne prakse na relevantnom tržištu i tome slično.

Komisija bliže uređuje oblik i sadržinu inicijative iz ovog člana.

Postupanje Komisije i obaveštenje o ishodu inicijative

Član 22.

Komisija može zatražiti od podnosioca inicijative dodatne informacije, podatke ili dokumenta kojima raspolaže.

Komisija o ishodu inicijative obaveštava podnosioca najkasnije u roku od 60 radnih dana od dana prijema inicijative.

Obaveštenjem iz stava 2. ovog člana Komisija se izjašnjava u pogledu osnovanosti inicijative, saopštava svoju odluku o pokretanju postupka ili razloge zbog kojih postupak ispitivanja nepoštene trgovačke prakse neće ili ne može biti pokrenut u skladu sa ovim zakonom.

Zaštita uzbunjivača i pravo na nagradu za prijavu nepoštenih trgovačkih praksi

Član 23.

Fizičko lice koje dostavi odlučujuće dokaze o postojanju nepoštene trgovačke prakse (u daljem tekstu: uzbunjivač) ima pravo na novčanu nagradu.

Pod odlučujućim dokazima iz stava 1. podrazumevaju se informacije, podaci i drugi dokazi koje Komisija nije već posedovala, a koji su neophodni za utvrđivanje postojanja zabranjene nepoštene prakse.

Pravo na nagradu iz stava 1. ovog člana ima fizičko lice koje je bilo ili je i dalje u poslovnom odnosom sa učesnikom u nepoštenoj trgovačkoj praksi, osim:

1) rukovodioca ili osnivača pravnog lica koje je izvršilo nepoštenu trgovačku praksu;

2) lica koje je učesnike podstaklo ili prinudilo na učestvovanje u nepoštenoj trgovačkoj praksi.

Visina nagrade određuje se u visini od 10% iznosa mere zaštite od nepoštene trgovačke prakse.

Nagrada se isplaćuje kada Rešenje Komisije postane izvršno.

Nagrada se isplaćuje iz budžeta Republike Srbije, a isplaćuje ministarstvo nadležno za poslove trgovine na zahtev uzbunjivača i priloženo rešenje kojim je izrečena mera zaštite od nepoštene trgovačke prakse.

Uzbunjivač ima pravo na zaštitu identiteta u upravnom i eventualno sudskom postupku.

Podaci koji bi mogli direktno ili indirektno otkriti identitet uzbunjivača predstavljaju zaštićen podatak, o čemu Komisija donosi Rešenje po službenoj dužnosti.

Lažna prijava, podnošenje namerno izmenjenih dokaza ili podsticanje na izvršenje prakse radi ostvarivanja prava na nagradu, predstavlja narušavanje poslovnog ugleda u smislu Krivičnog zakona.

Lice koje je lažno prijavilo, namerno izmenilo dokaze ili podstaklo na izvršenje nepoštene trgovačke prakse gubi/nema pravo na zaštitu identiteta i novčanu nagradu iz ovog člana.

5. Postupak po službenoj dužnosti

Pokretanje postupka

Član 24.

Komisija po službenoj dužnosti pokreće postupak ispitivanja postojanja nepoštene trgovačke prakse.

Ako kupac primenjuje istovetnu praksu prema različitim snabdevačima, bez obzira na broj snabdevača obuhvaćenih tom praksom, protiv kupca se vodi jedan postupak utvrđivanja postojanja nepoštene trgovačke prakse (jedinstvenost postupka ocene prakse).

O pokretanju postupka iz stava 1. ovog člana zaključkom odlučuje predsednik Komisije.

Zaključak iz stava 3. ovog člana, naročito sadrži:

1)         pravni osnov i razloge za pokretanje postupka,

2)         opis radnji ili akata koje mogu da predstavljaju nepoštenu trgovačku praksu,

3)         poziv sa rokom za izjašnjenje na zaključak,

4)         poziv svim licima koja raspolažu podacima, ispravama ili drugim relevantnim informacijama, da ih dostave Komisiji.

5)         pouka o koristima saradnje sa Komisijom;

6)         i druge informacije u korist obrazloženja razloga za postupanje Komisije.

Postupak po službenoj dužnosti smatra se pokrenutim danom kad je stranka obaveštena o zaključku o pokretanju postupka.

Protiv zaključka o pokretanju postupka nije dozvoljena žalba, niti se može pokrenuti upravni spor.

Zaključak o pokretanju postupka može se pobijati tužbom protiv konačnog rešenja Komisije.

O pokretanju postupka, Komisija obaveštava podnosioca inicijative.

Ispitni postupak

Član 25.

Utvrđivanje nepoštene trgovačke prakse sprovodi se u ispitnom postupku.

U ispitnom postupku se preduzimaju potrebne dokazne radnje u cilju potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, uzima se izjava i saslušava stranka, zainteresovano lice, svedok, obavlja se veštačenje, pribavljaju se podaci, isprave i stvari, vrši uviđaj, nenajavljeni uviđaj i održava usmena rasprava, kao i druge radnje koje omogućavaju objektivno i nepristrasno donošenje odluke.

Stranka u postupku, zainteresovano i treće lice dužno je da postupa po zahtevu i nalogu Komisije, a naročito da dostavlja podatke, informacije i dokumentaciju neophodnu za potpuno i pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja.

O svim pitanjima upravljanja i sprovođenja postupka odlučuje se zaključkom koji donosi ovlašćeno službeno lice.

Protiv zaključka iz stava 4. ovog člana nije dozvoljena posebna žalba, niti se može pokrenuti upravni spor, već se može pobijati tužbom protiv konačnog rešenja, ako ovim zakonom nije drugačije uređeno.

Za veštaka u postupku pred Komisijom određuju se lica ili ustanove iz registra sudskih veštaka odnosno iz registra pravnih lica koja obavljaju poslove veštačenja.

Postupak u slučaju odmazde

Član 26.

Ako je komercijalna odmazda iz člana 8. ovog zakona učinjena kao posledica ili reakcija na ukazivanje ili prijavu određene nepoštene trgovačke prakse, Komisija pokreće izdvojeni postupak za njeno utvrđivanje.

Postupak iz stava 1. ovog člana vodi se nezavisno od postupka u vezi sa osnovnom nepoštenom trgovačkom praksom.

Obaveštenje o utvrđenim činjenicama

Član 27.

Ovlašćeno službeno lice obaveštava stranku i zainteresovano lice o bitnim činjenicama, dokazima i ostalim elementima na kojima će zasnovati rešenje.

Obaveštenje iz stava 1. ovog člana naročito sadrži utvrđene činjenice i okolnosti u pogledu utvrđivanja postojanja nepoštene trgovačke prakse.

Obaveštenje iz stava 1.ovog člana Komisija dostavlja stranci u postupku i zainteresovanom licu sa pozivom i rokom za izjašnjenje koji ne može biti kraći od 8 dana niti duži od 15 dana.

Izjašnjenje na obaveštenje o utvrđenim činjenicama

Član 28.

U izjašnjenju na obaveštenje o utvrđenim činjenicama stranka i zainteresovano lice može izneti primedbe na način i sadržinu izvedenih dokaza, osporiti dokaze, navode, analize, stavove i ocene iznete u obaveštenju, kao i predloge za izvođenje dodatnih dokaza, saslušanje svedoka ili druge ispitne radnje, odnosno dostaviti dokaze, ako smatra da bi to doprinelo pravilnom i potpunom utvrđivanju činjeničnog stanja.

U izjašnjenju iz stava 1. ovog člana, stranka u postupku i zainteresovano lice mogu zatražiti da se pre donošenja konačne odluke u upravnoj stvari održi usmena rasprava ili saslušati stranka ili zainteresovano lice.

Ovlašćeno službeno lice ceni opravdanost predloga iz stava 2. ovog člana, uzimajući u obzir tok postupka, svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, kao i rezultat celokupnog postupka.

Odlučivanje Saveta

Član 29.

O postojanju nepoštene trgovačke prakse iz člana 6. ovog zakona, odlučuje se rešenjem koje donosi Savet Komisije u roku od 90 dana pokretanja postupka.

Savet Komisije donosi rešenje u vezi sa nepoštenom trgovačkom praksom iz člana 6. ovog zakona u roku od 120 dana od dana pokretanja postupka.

Sastavni deo rešenja kojim se utvrđuje postojanje nepoštene trgovačke prakse je:

1)         obrazloženje postojanja značajne pregovaračke moći,

2)         opis nepoštene trgovačke prakse,

3)         upravna mera iz ovog zakona,

4)         obaveza o izveštavanju u sprovođenju izrečenih mera,

5)         način objave.

Tužba ne odlaže izvršenje rešenja.

Savet donosi rešenje kojim se obustavlja postupak ako na osnovu raspoloživih dokaza ne može da utvrdi postojanje nepoštene trgovačke prakse.

Ako Komisija ne donese rešenje u roku iz ovog člana, postupak se obustavlja.

Ponavljanje postupka

Član 30.

Postupak pred Komisijom se može ponoviti pod uslovima propisanim pravilima opšteg upravnog postupka.

Komisija naročito pokreće postupak u situaciji kada kupac koji je bio stranka u postupku nije sproveo meru ponašanja naloženu rešenjem.

Postupak iz stava 2. ovog člana pokreće se isključivo za period od konačnosti rešenja do trenutka saznanja Komisije o neizvršavanju izrečene mere ponašanja.

6. Sprovođenje uviđaja i obezbeđenje dokaza

Uviđaj

Član 31.

Uviđaj se sprovodi na osnovu zaključka predsednika Komisije koji sadrži pravni osnov, razloge za sprovođenje uviđaja, navođenje dokumenata, odnosno podataka u koje će biti izvršen uvid, mesto i vreme sprovođenja uviđaja, podatke o ovlašćenim licima koja će sprovesti uviđaj, odluku o troškovima sprovođenja uviđaja ukoliko ih snosi stranka u postupku odnosno zainteresovano ili treće lice kod koga se uviđaj sprovodi, a po potrebi i druge elemente.

Ovlašćeno službeno lice koje sprovodi uviđaj može od stranke u postupku, zainteresovanog ili trećeg lica zahtevati uvid u dokumentaciju i podatke koji su navedeni u zaključku o sprovođenju uviđaja, a može izvršiti uvid i u drugu dokumentaciju i podatke koje stranka u postupku odnosno zainteresovano ili treće lice stavi na uvid, što se konstatuje u zapisniku o sprovođenju uviđaja.

Ovlašćeno službeno lice vodi računa da se uviđaj ne zloupotrebi i da dođe do povrede poslovno osetljivih podataka, poslovne tajne i privilegovane komunikacije stranke odnosno zainteresovanog ili trećeg lica.

Stranka u postupku odnosno zainteresovano ili treće lice dužno je da omogući neometano sprovođenje uviđaja.

Za ometanje sprovođenja uviđaja ovlašćeno službeno lice može izreći meru procesnog penala.

Obezbeđenje dokaza

Član 32.

Ako postoji sumnja na opasnost od uklanjanja ili izmene dokaza koji se nalaze kod stranke u postupku, zainteresovanog ili trećeg lica, a koji ukazuju na postojanje ili dokazuju nepoštenu trgovačku praksu, može se odrediti sprovođenje obezbeđenje dokaza, odnosno sprovođenje nenajavljenog uviđaj.

Nenajavljeni uviđaj iz stava 1. ovog člana sprovodi se iznenadnom kontrolom prostorija, odnosno podataka, isprava i stvari koje se nalaze na tom mestu, o čemu se obaveštava stranka, odnosno neposredni držalac prostora i stvari u trenutku sprovođenja uviđaja i na licu mesta.

O sprovođenju nenajavljenog uviđaja predsednik Komisije donosi zaključak koji sadrži pravni osnov, naziv i sedište stranke u postupku, mesto, vreme i razlog sprovođenja nenajavljenog uviđaja, imena i brojeve službenih legitimacija ovlašćenih i drugih službenih lica koja sprovode uviđaj, kao i upozorenje na posledice sprečavanja ili ometanja sprovođenja uviđaja.

Protiv zaključka iz stava 3. ovog člana nije dozvoljena žalba, već se može pobijati tužbom protiv konačnog rešenja.

Ovlašćenja kod sprovođenja uviđaja i obezbeđenja dokaza

Član 33.

Ovlašćeno službeno lice dužno je da pokaže svoju službenu legitimaciju i uruče zaključak o sprovođenju redovnog ili nenajavljenog uviđaja, i zaključak o pokretanju postupka utvrđivanja nepoštenih trgovačke prakse.

Ovlašćeno službeno lice koje sprovodi uviđaj iz stava 1. ovog člana dužno je da se pridržava obimom ovlašćenja sadržanim u zaključku.

Ovlašćeno službeno lice može:

1)         ući i pregledati poslovne prostorije, vozila, zemljište i druge prostorije u sedištu učesnika na tržištu, odnosno stranke u postupku i ostalim mestima gde obavlja poslovne i druge aktivnosti;

2)         izvršiti proveru dokumentacije bez obzira na način na koji se ta dokumenta čuvaju i svake vrste komunikacije bez obzira na sredstvo komunikacije, a koje su u vezi sa predmetom nenajavljenog uviđaja;

3)         kopirati ili skenirati poslovnu i drugu dokumentaciju na mestu sprovođenja nenajavljenog uviđaja;

4)         privremeno oduzeti poslovnu i drugu dokumentaciju kada zbog tehničkih razloga nije moguće kopirati ili skenirati takvu dokumentaciju, a najduže onoliko koliko je potrebno da se naprave kopije te dokumentacije;

5)         zapečatiti poslovne prostorije i poslovna dokumenta za vreme koje je potrebno da se sprovede uviđaj, a najduže 72 časa;

6)         uzimati od zastupnika stranke u postupku, zainteresovanog ili trećeg lica, kao i njihovih zaposlenih izjave, o činjenicama koje su predmet i koje su u vezi sa svrhom sprovođenja nenajavljenog uviđaja, ili izuzetno ovlašćeno službeno lice može ostaviti dodatni rok za izjašnjenje, a ako je neophodna pisana izjava, ovlašćeno lice mora odrediti datum do kojeg takva izjava mora biti dostavljena Komisiji;

7)         obavljati ostale radnje u skladu sa ciljevima postupka.

Stranka u postupku, zainteresovano ili treće lice obaveštava se o pravu da uviđaju prisustvuje i njen punomoćnik, i na njen zahtev omogućiće prisustvo punomoćnika, odnosno njegovo naknadno uključenje, osim ako je taj zahtev usmeren na odugovlačenje ili otežavanje postupka, ali neće prekidati sprovođenje uviđaja.

Ako se prilikom uviđaja pronađu isprave, stvari, odnosno stvari koje sadrže podatke ili druge stvari od značaja za odlučivanje u postupku, može se odrediti njihovo privremeno oduzimanje do utvrđivanja svih relevantnih podataka i činjenica koje te isprave, odnosno stvari sadrže, a najduže do kraja postupka.

Zaključak o privremenom oduzimanju isprava, odnosno stvari, kao i njihovom vraćanju, donosi službeno lice koje sprovodi uviđaj ili nenajavljeni uviđaj, odnosno koje sprovodi postupak.

Licu kojem su privremeno oduzete isprave, odnosno stvari, izdaje se o tome posebna potvrda na licu mesta.

7. Saslušanje i usmena rasprava

Saslušanje stranke i zainteresovanog lica

Član 34.

Ovlašćeno službeno lice može pojedinačno saslušati stranku u postupku ili zainteresovano lice radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, a naročito radi utvrđivanja nepoštenih trgovačke prakse u vezi sa opštenjem kupca i snabdevača za koje ne postoji obaveza pisane komunikacije.

Lica iz stava 1. ovog član saslušava se usmeno, pojedinačno bez prisustva druge suprotstavljene strane.

Izvođenje dokazne radnje saslušanjem može se sprovesti ako se kasniji iskazi jednog istog lica razlikuju od ranijih, a nije moguće pokloniti poverenje konkretnom izjašnjenju.

U svojstvu stranke ili zainteresovanog lica može se saslušati zakonski zastupnik stranke, odnosno drugo zaposleno lice koje zakonski zastupnik ovlasti za saslušanje posebnim ovlašćenjem.

Saslušanju može prisustvovati punomoćnik i struči pomogač.

Usmena rasprava

Član 35.

Ako se u toku postupka utvrdi postojanje suprotstavljenih izjava, tvrdnje kupca i snabdevača (stranke u postupku i zainteresovanog lica), a na osnovu dostavljenih dokaza ne može se na jasan i nedvosmislen način izvesti zaključak o činjenicama odlučujućim za predmet, ovlašćeno službeno lice može zaključkom zakazati održavanje usmene rasprave.

Usmena rasprava održava se u sedištu Komisije bez prisustva javnosti.

Na sprovođenje usmene rasprave shodno se primenjuju pravila opšteg upravnog postupka.

V ZAŠTITA PODATAKA I OBJAVLjIVANjE AKATA

Zaštićeni podatak

Član 36.

Podaci koji su dostavljeni, prikupljeni ili stavljeni na uvid Komisiji, koji imaju svojstvo poslovne tajne ili poslovno osetljivog podatka (poverljiv podatak), čijim bi objavljivanjem, stavljanjem na uvid drugim licima, mogla da nastupi značajna šteta za lica kojima pripadaju ti podaci ili na koje se odnose, ili bi se time ugrozio, omeo ili otežao postupak pred Komisijom.

Podnosilac incijative i uzbunjivač uvek imaju pravo na zaštitu identiteta, zbog mogućnosti poslovne odmazde lica koje je učinilo nepoštenu trgovačku praksu.

O zahtevu za zaštitu identiteta iz stava 2. ovog člana, Komisija bez odlaganja donosi rešenje.

Zaštita podataka sprovodi se na osnovu zahteva lica kojem pripadaju ti podaci ili na koje se ti podaci odnose, ako podnosilac zahteva učini verovatnim nastanak značajne štete u smislu stava 1. ovog člana.

Zahtev za zaštitu podataka podnosi se istovremeno sa podneskom koji sadrži podatke za koje se traži zaštita, a najkasnije u roku od 8 dana od dana dostavljanja podneska.

O zahtevu iz stava 1. ovog člana predsednik Komisije donosi rešenje, a protiv zaključka kojim se zahtev odbacuje ili odbija dopuštena je posebna žalba Savetu.

Izuzetno od stava 2. ovog zakona, zaštićeni podaci mogu biti određeni po službenoj dužnosti ako ti podaci uživaju zaštitu poverljivosti u skladu sa posebnim propisom ili odlukom drugog organa kojim su označeni kao podaci od javnog interesa.

Podatak za koji je određena mera zaštite iz stava 1. ovog člana nemaju svojstvo informacije od javnog značaja u smislu propisa kojim se uređuje slobodan pristup informacijama od javnog značaja.

Objavljivanje akata Komisije

Član 37.

Zaključak o pokretanju postupka i konačno rešenje objavljuju se u celosti na internet strani Komisije.

Prilikom objave rešenja i zaključaka na internet stranici Komisije iz teksta se izostavljaju podaci koji su zaštićeni u skladu sa ovim zakonom.

Analize, godišnja izveštavanja i druge informacije koje u okviru svojih nadležnosti donosi Komisija, objavljuju se u skladu sa odredbama ovog zakona.

Komisija uputstvom bliže određuje pojam zaštićenog podatka, oblik i sadržinu zahteva za zaštitu podataka i način na koji će se vršiti izostavljanje zaštićenih podataka iz akata koji se objavljuju.

VI SPROVOĐENjE POSEBNIH SEKTORSKIH ANALIZA

Posebna sektorska analiza

Član 38.

Komisija može sprovesti istraživanje i izraditi posebnu sektorsku analizu snabdevanja konkretnog proizvoda u smislu člana 2. ovog zakona.

Komisija može da sprovede posebnu sektorsku analizu na predlog ministarstva nadležnog za poslove trgovine.

Sektorska analiza iz stava 1. ovog člana između ostalog, ima za cilj da utvrdi strukturu tržišta, efikasnost lanca snabdevanja, odnose između učesnika, učestalost i prirodu nepoštenih trgovačkih praksi, kao i druge činjenice od značaja za primenu ovog akta.

Učesnici na tržištu, udruženja, profesionalne organizacije, državni organi, organi državne uprave i druga lica dužna su da, na osnovu pismenog zahteva Komisije, dostave sve podatke, informacije i dokumentaciju neophodne za izradu sektorske analize.

Komisija za potrebe sprovođenja posebne sektorske analize može koristiti podatke koji su dostavljeni u drugim postupcima iz njene nadležnosti.

Izveštaj o sprovedenoj analizi Komisija dostavlja ministarstvu nadležnom za poslove trgovine, kao i ministarstvu nadležnom za poslove poljoprivrede za poljoprivredne i prehrambene proizvode.

O pokretanju sektorske analize, Savet donosi odluku.

Izveštaj o sprovedenoj analizi iz stava 1. ovog člana objavljuje se na internet stranici Komisije i ministarstva nadležnog za poslove trgovine.

Postupanje ovlašćenog službenog lica u sprovođenju posebne sektorske analize

Član 39.

U sprovođenju analize ovlašćeno službeno lica može:

1)         prikupljati podatke, obaveštenja, dokumenta i uzimati izjave od pravnih i fizičkih lica, podnosioca inicijative, učesnika na tržištu, njihovih oblika udruživanja, udruženja potrošača, i drugih pravnih subjekata koji raspolažu podacima i određenim saznanjima koja su od značaja za ispitivanje i utvrđivanje stanja u snabdevanju konkretnog proizvoda iz ovog zakona na tržištu Republike Srbije;

2)         prikupljati podatke, obaveštenja, dokumenta od organa državne uprave, lokalne samouprave i teritorijalne autonomije, organizacija kojima su poverena javna ovlašćenja;

Postupajući u skladu sa stavom 1. ovog člana, ovlašćeno službeno lice upućuje zahtev za dostavljanje informacija, podataka i dokumenata i određuje rok za dostavljanje podataka iz stava 1. ovog člana.

U slučaju nepostupanja ili delimičnog postupanja po zahtevu iz stava 2. ovog člana, ovlašćeno službeno lice može doneti zaključak kojim se nalaže dostava traženih podataka i dokumenata u razumnom roku, pod pretnjom određivanja mere periodičnog penala propisanog ovim zakonom.

U toku sprovođenja analize, u pogledu prava lica koja su predmet analize, shodno se primenjuju odredbe ovog zakona kojima se uređuje položaj trećih lica.

VII SARADNjA SA DRUGIM DRŽAVNIM ORGANIMA

Saradnja državnih organa i organizacija

Član 40.

Komisija može da dostavi drugim državnim organima i organizacijama zahtev za davanje informacija.

Državni organi i organizacije dužni su da sarađuju sa Komisijom i da postupe po zahtevu iz stava 1. ovog člana, u ostavljenom roku, odnosno da dostave podatke, isprave ili druge tražene dokaze, ukoliko se ne nalaze u službenim evidencijama, a kojima raspolažu ili da daju obrazloženo izjašnjenje o predmetu zahteva.

Obaveza iz stava 2. ovog člana naročito se odnosi na organe i organizacije nadležne za poslove statistike, organe i organizacije lokalne samouprave, privredne komore i druge organe i organizacije koje vrše javna ovlašćenja.

Ukoliko prilikom vršenja inspekcijskog nadzora u skladu sa ovlašćenjima, nadležni inspektor dođe do informacija u vezi sa nepoštenim trgovačkim praksama, dužan je da o tome obavesti Komisiju i dostavi raspoloživu dokumentaciju.

U slučaju neblagovremenog ili nepotpunog postupanja, odnosno nepostupanja organa ili organizacija iz stava 1. ovog člana, Komisija može da dostavi informaciju o tome organu koji vrši nadzor nad radom tog organa ili organizacije, odnosno pred kojim snosi odgovornost za rad sa zahtevom za preduzimanje potrebnih mera u cilju prikupljanja traženih podataka.

U slučaju izostanka saradnje nakon postupanja u skladu sa stavom 5. ovog člana, odnosno više neuspelih pokušaja Komisije da ostvari saradnju sa određenim državnim organom ili organizacijom, Komisija može javno da objavi informaciju o tome.

Podaci iz ovog člana mogu se dostaviti trećim licima, po dobijanju saglasnosti organa iz stava 1. ovog člana, u formi i obliku koji organ odredi.

Državni organi i organizacije ne mogu Komisiji naplaćivati naknadu za saopštavanje, stavljanje na uvid ili obradu činjenica, odnosno pripremu izjašnjenja.

VIII UPRAVNE MERE

Član 41.

U postupku ispitivanja nepoštene trgovačke prakse, Komisija može odrediti sledeće upravne mere:

1)         privremenu meru,

2)         meru usklađivanja poslovanja,

3)         meru zaštite od nepoštene trgovačke prakse,

4)         meru procesnog penala,

5)         meru periodičnog penala za nedostavljanje podataka u toku sprovođenja posebne sektorske analize.

Mere iz stava 1. tač. 1) - 3) ovog člana moraju biti srazmerne težini, obimu i dužini trajanja utvrđene nepoštene trgovačke prakse i u neposrednoj vezi sa aktima i radnjama koji čine tu praksu.

Privremena mera

Član 42.

Komisija može, ako postoji opasnost od nastupanja teških i štetnih posledica po prava i interese snabdevača u lancu snabdevanja, da naloži privremeno prestanak vršenja radnje za koju postoji osnovana pretpostavka da predstavlja nepoštenu trgovačku praksu.

Mera iz stava 1. ovog člana može biti sastavni deo zaključka o pokretanju postupka odnosno može se naložiti u svakom trenutku do donošenja rešenja.

O meri iz stava 1. ovog člana, predsednik Komisije donosi privremeno rešenje koje naročito sadrži vremenski period trajanja mere.

Mera iz stava 1. ovog može trajati najduže do donošenja rešenja u tom postupku.

Stranka u postupku u svakom trenutku može podneti žalbu na privremeno rešenje.

Ako stranka posebnom žalbom na privremeno rešenje učini verovatnim da ne postoje ili ne mogu nastupiti štetne posledice iz stava 1. ovog člana, Savet ukida privremeno rešenje bez odlaganja.

Rešenjem kojim se okončava postupak Savet ukida privremeno rešenje.

Mera usklađivanja poslovanja

Član 43.

Savet Komisije može rešenjem kojim se utvrđuje postojanje nepoštene trgovačke prakse da odredi meru usklađivanja opštih uslova poslovanja, standardnih ugovora, internih smernica i druge prakse, na način kojim se trajno otklanjaju iste ili slične prakse u odnosu na sve snabdevače.

Mera iz stava 1. ovog člana podrazumeva i obustavljanje ugovaranja, sprovođenja ili primene prakse koju je Komisija ocenila kao nepoštenu.

Rešenje iz stava 1. ovog člana sadrži i rok za sprovođenje mera.

Mera zaštite od nepoštene trgovačke prakse

Član 44.

Mera zaštite od nepoštene trgovačke prakse ima za cilj uspostavljanje i održavanje ravnopravnosti u pregovaranju između trgovačkih partnera, na način kojim se omogućava:

1)         vraćanje pregovaračke moći u stanje ravnopravnosti koje bi postojalo da nije došlo do nepoštene prakse;

2)         sprečavanje ponavljanja nepoštenih praksi odvraćanjem svih učesnika u lancu snabdevanja od njihove primene.

Komisija određuje meru iz stava 1. ovog člana ako kupac nametne nepoštenu trgovačku praksu iz čl. 6 - 8. ovog zakona.

Mera zaštite od nepoštene trgovačke prakse se određuje u obliku plaćanja novčanog iznosa.

Visina novčanog iznosa iz stava 3. ovog člana određuje se tako što se osnovni iznos koriguje primenom kriterijuma koji za posledicu imaju umanjenje ili povećanje osnovnog iznosa.

Osnovni iznos određuje se u odnosu na ostvareni ukupni godišnji prihod stranke u postupku ostvarenog na teritoriji Republike Srbije, u godini koja prethodi godini pokretanja postupka i iznosi 0.1%.

Osnovni iznos se umanjuje za:

1)         20% ako je kupac obustavio primenu nepoštene prakse pre pokretanja postupka Komisije i o tome dostavio valjan dokaz;

2)         20% ako kupac nije primenjivao ugovorenu nepoštenu trgovačku praksu;

3)         10% ako je kupac obustavio primenu nepoštene prakse do donošenja Obaveštenja o bitnim činjenicama utvrđenim u postupku iz člana 27. ovog zakona;

4)         20% ako je kupac primenjivao nepoštenu trgovačku praksu u periodu do tri meseca;

5)         10% ako je kupac primenjivao nepoštenu trgovačku praksu duže od tri meseca a kraće od 12 meseci;

6)         20% ako kupac prizna postojanje nepoštene trgovačke prakse;

Osnovni iznos se uvećava za:

1)         20% ako kupac predlaže, ugovara ili sprovodi nepoštenu trgovačku praksu nakon što mu je izrečena privremena mera iz člana 42. ovog zakona,

2)         10% ako kupac ne sarađuje u toku sprovođenja uviđaja ili nenajavljenog uviđaja,

3)         10% ako kupac prikriva dokaze, dostavlja neistinite podatke i informacije,

4)         20% ako kupac podstiče snabdevača na prihvatanje nepoštene trgovačke prakse,

5)         20% ako kupac u toku postupka preti odmazdom snabdevaču ili uzbunjivaču,

6)         20% ako je nepoštena trgovačka praksa sastavni deo opštih uslova poslovanja, standardnih ugovora po pristupu,

7)         100% ako kupac ponovi istu nepoštenu trgovačku praksu za koju je Komisija donela konačno rešenje.

Mera procesnog penala

Član 45.

Stranci u postupku, zainteresovanom i trećem licu, može se izreći mera procesnog penala u obliku novčanog iznosa od 50.000 dinara za svaki dan ponašanja suprotno ili nepostupanju po zahtevu ili nalogu iz zaključka Komisije.

Mera procesnog penala u iznosu iz stava 1. ovog člana može se izreći ako stranka u postupku, zainteresovano ili treće lice ometa ovlašćeno službeno lice u sprovođenju uviđaja ili sprovođenja radnje obezbeđenja dokaza.

Protiv rešenja ovlašćenog službenog lica nije dozvoljena žalba već se može tužbom pobijati protiv konačnog rešenja.

Mera periodičnog penala za nedostavljanje podataka u toku sprovođenja posebne sektorske analize

Član 46.

U slučaju nepostupanja ili delimičnog postupanja po zaključku iz člana 40. stav 3. ovog zakona, kojim se nalaže dostava traženih podataka i dokumenata u razumnom roku, Komisija može učesniku na tržištu, udruženju, profesionalnim organizacijama i drugim licima izreći meru periodičnog penala.

Mera iz stava 1. ovog člana izriče se u obliku plaćanja novčanog iznosa od 50.000 dinara za svaki dan ponašanja suprotno nalogu Komisije.

Protiv rešenja ovlašćenog službenog lica, dozvoljena je žalba Savetu.

Žalba odlaže izvršenje rešenja do donošenja odluke Saveta.

Izvršenje upravnih mera u obliku plaćanja novčanog iznosa

Član 47.

Rešenjem kojim se određuje mera iz čl. 44 - 46. ovog zakona određuje se rok i način plaćanja.

Rok za plaćanje novčanog iznosa mere ne može biti duži od 10 dana.

Naplata novčanog iznosa određene upravne mere vrši se u korist budžeta Republike Srbije.

Prinudno izvršenje mera u obliku plaćanja novčanog iznosa, vrši se u skladu sa odredbama zakona kojim se uređuje postupak izvršenja i obezbeđenja.

IX TROŠKOVI I ZASTARELOST

Troškovi postupka

Član 48.

Komisija snosi redovne troškove postupka koji je pokrenut po službenoj dužnosti i povoljno okončan za stranku uključujući troškove i nagrade veštaka, svedoka, i tumača koje je odredilo ovlašćeno službeno lice.

Stranka u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, koji je za nju povoljno okončan, nema pravo na nadoknadu troškova postupka iz stava 1. ovog člana koje je sama snosila u tom postupku.

Troškovi sprovođenja uviđaja spadaju u redovne troškove postupka osim ukoliko je uviđaj određen zbog nepostupanja stranke u postupku, odnosno drugog učesnika na tržištu, po zahtevu ili nalogu ovlašćenog službenog lica za dostavu dokumenata i podataka, u kom slučaju troškove snosi stranka, odnosno drugi učesnik na tržištu.

Troškovi privremenog oduzimanja i čuvanja isprava, odnosno stvari, kao i šteta zbog njihovog oštećenja, spadaju u redovne troškove postupka.

Komisija može u celosti ili delimično osloboditi stranku ili drugo lice snošenja troškova koji se odnosi na izdatke organa u toku sprovođenja postupka, a naročito putnih troškova ovlašćenih službenih lica, izdataka za svedoke, veštake, tumače, uviđaj, oglase i sl.

Komisija ne snosi troškove pravnog zastupanja i stručnog pomaganja.

Zastarelost

Član 49.

Nakon proteka pet godina od poslednjeg dana kada je nepoštena trgovačka praksa izvršena u kontinuitetu ili sa prekidima, ne može se pokrenuti postupak po službenoj dužnosti.

Zastarelost iz stava 1. ovog člana prekida se svakom formalnom radnjom Komisije nakon čega rok počinje ponovo da teče.

Formalna radnja iz stava 2. ovog člana naročito podrazumeva postupanje Komisije pre pokretanja postupka, kao što je postupanje po inicijativi, sprovođenje posebne sektorske analize, opštenje sa državnim organima i organizacijama i druge radnje koja jasno i nedvosmisleno za cilj ima otkrivanje nepoštene trgovačke prakse.

Zastarelost nastaje u svakom slučaju kad protekne dvostruko vreme koje se po zakonu traži za zastarelost vođenja postupka nepoštene trgovačke prakse.

Ako se o odluci Komisije vodi upravni spor, zastarelost se obustavlja do pravosnažnosti sudske odluke.

Mera zaštite od nepoštenih trgovačkih praksi, mera procesnog penala i mera periodičnog penala za nedostavljanje podataka u toku sprovođenja posebne sektorske analize ne može se naplatiti protekom tri godine od dana izvršnosti rešenja Komisije.

X GODIŠNjE IZVEŠTAVANjE I OCENA POLITIKE SUZBIJANjA NEPOŠTENIH TRGOVAČKIH PRAKSI

Godišnji izveštaj o nepoštenim trgovačkim praksama

Član 50.

Savet Komisije usvaja godišnji izveštaj o nepoštenim trgovačkim praksama do 1. marta tekuće za prethodnu godinu.

Izveštaj iz stava 1. ovog člana naročito sadrži:

1)         ukupan broj podnetih inicijativa, prijava i prigovora;

2)         broj pokrenutih, vođenih i okončanih postupaka u toku godine;

3)         za svaku okončani postupak - kratak opis predmeta, učesnika na tržištu i ishod postupka i, gde je primenljivo, donetu odluku,

4)         pregled najčešćih nepoštenih trgovačkih praksi,

5)         lista učesnika na tržištu za koje je utvrđeno da su nametali nepoštene trgovačke prakse.

Podaci i opisi u izveštaju dati su u formi koja poštuje zahteve zaštite podataka u skladu sa ovim propisom.

Godišnji izveštaj Komisija objavljuje na svojoj internet stranici odmah po usvajanju.

Podaci i informacije iz ovog člana predstavljaju obaveznu sadržinu godišnjeg izveštaja o radu Komisije.

Periodična ocena politike sprečavanja nepoštenih trgovačkih praksi

(Analiza stanja)

Član 51.

Ministarstvo nadležno za poslove trgovine sprovodi periodičnu ocenu politike sprečavanja nepoštenih trgovačkih praksi (analiza stanja).

Analiza stanja iz stava 1. obuhvata, najmanje, procenu:

1)         delotvornosti mera sprovedenih na nacionalnom nivou u cilju sprečavanja nepoštenih trgovačkih praksi u lancu snabdevanja proizvodima na koje se ovaj zakon primenjuje;

2)         delotvornosti saradnje između državnih organa na sprečavanju nepoštenih trgovačkih praksi

3)         ocenu sprovođenja propisa, i

4)         prema potrebi, utvrđivanje načina unapređenje politika sprečavanja nepoštenih trgovačkih praksi.

Analiza stanja sprovodi se najmanje jednom u periodu od tri godine, a izveštaj sa nalazima i preporukama dostavlja se Vladi radi daljeg postupanja.

XI OBAVEZA IZRADE PREGLEDA FINANSIJSKIH ELEMENATA UGOVORA

Obaveza izrade pregleda finansijskih elemenata ugovora

Član 52.

Finansijski elementi ugovora podrazumevaju cenu, pogodnosti, naknade, novčane kazne i druge ugovorene novčane obaveze i izdatke koji su predviđene ugovorom.

Pregled finansijskih elemenata ugovora može biti sastavni deo sadržine ugovora (kao zaseban član) ili u formi priloga odnosno kao zaseban dokument ukoliko postoji više ugovora kojima se uređuju pitanja iz stava 1. ovog člana u odnosu na konkretan proizvod ili skup proizvoda iz ovog zakona.

Pregled iz stava 2. ovog člana predstavlja listu svih jasno i nedvosmisleno odredivih finansijskih elemenata ugovora iz stava 1. ovog člana, pravni osnov za njihovu primenu, važeći cenovnik.

Svaka izmena ili dopuna osnovnog ili drugog ugovora koja posredno ili neposredno utiče na bilo koji element naveden u stavu 3. ovog člana, povlači obavezu istovremenog upodobljavanja i izmene pregleda finansijskih elemenata ugovora.

XII INSPEKCIJSKI NADZOR

Član 53.

Nadzor nad sprovođenjem člana 3. i 52. ovog zakona vrši ministarstvo nadležno za poslove trgovine preko tržišnih inspektora.

U vršenju inspekcijskog nadzora iz stava 1. ovog člana, tržišni inspektor ima ovlašćenja i dužnosti propisana zakonom kojim se uređuje trgovina.

Član 54.

Izdavalac elektronske fakture, primalac elektronske fakture, centralni informacioni posrednik i informacioni posrednik dužni su da u cilju nesmetanog vršenja inspekcijskog nadzora i prikupljanja podataka od značaja za vršenje inspekcijskog nadzora nad određenim subjektom nadzora omoguće licu koje vrši inspekcijski nadzor, uvid u podatke o poslovanju, poslovnu dokumentaciju, prateću tehničku opremu i uređaje koji su u vezi sa obavezama propisanim zakonom.

XIII KAZNENE ODREDBE

Član 55.

Novčanom kaznom u iznosu od 50.000 dinara do 2.000.000 dinara kazniće se za prekršaj pravno lice - subjekt privatnog sektora, odnosno javno preduzeće ako:

1)         ne zaključi ugovor u skladu u članom 3. stav 1. i 2. ovog zakona;

2)         koristi neodređene ili uslovne formulacije protivno članu 3. stav 3. ovog zakona;

3)         ne izda računovodstvenu ispravu na način kako je propisno u članu 3. stav 5. ovog zakona;

4)         ne izda dostavnicu na način kako je propisano u članu 3. stav 6. ovog zakona;

5)         ne sačini pregled finsansijskih elemenata ugovora u skladu sa članom 52. ovog zakona.

XIV SUDSKA KONTROLA

Sudska kontrola rešenja Komisije

Član 56.

Rešenje kojim se utvrđuje nepoštena trgovačka praksa je konačno.

Protiv konačnog rešenja Komisije može se pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od dana dostavljanja rešenja stranci.

Podnošenje tužbe ne odlaže izvršenje rešenja.

U upravnom sporu sud presudom rešava upravnu stvar ako priroda stvari to dozvoljava i ako utvrđeno činjenično stanje pruža pouzdan osnov za to.

XV PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Sredstva za rad Komisije i privremeno finansiranje

Član 57.

Sredstva za rad posebne organizacione jedinice iz člana 10. ovog člana su obezbeđena u finansijskom planu Komisije.

Do usvajanja finansijskog plana za narednu godinu, Savet je dužan da izvrši odgovarajuću preraspodelu sredstava neophodnih za neometano sprovođenje ovog zakona.

Savet utvrđuje predlog finansijskog plana Komisije i dostavlja ga odboru Narodne skupštine nadležnom za poslove finansija/trgovine na saglasnost najkasnije do 1. novembra tekuće godine.

Način korišćenja i preraspodelu sredstava iz finansijskog plana uređuje Savet posebnom odlukom.

Ako finansijski plan ne bude donet do početka budžetske godine, finansiranje rada Komisije se vrši najviše do visine ukupno planiranih rashoda u prethodnoj godini, srazmerno periodu do dobijanja saglasnosti na finansijski plan.

Ako se godišnjim obračunom prihoda i rashoda utvrdi da su ukupno ostvareni prihodi Komisije veći od ostvarenih rashoda, razlika se nakon izdvajanja sredstava za rezerve, uplaćuje u budžet Republike Srbije.

Obaveza usklađivanja poslovanja sa ovim zakonom

Član 58.

Svaki subjekat u lancu snabdevanja proizvodima iz ovog zakona, dužan je da svoje opšte uslove poslovanja, ugovore, interne smernice i praksu uskladi sa odredbama ovog zakona najkasnije u roku od četiri meseca od dana stupanja na snagu.

Stupanje na snagu

Član 59.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u “Službenom glasniku Republike Srbijeˮ.


Izvor: Vebsajt Ministarstvo unutrašnje i spoljne trgovine, 05.01.2026.